Migrena - kada se javiti neurologu?

Podjela glavobolja

Glavobolje dijelimo na primarne i sekundarne.

Primarne glavobolje nisu posljedica neke druge bolesti. U ovu skupinu ubrajaju se migrena, tenzijska glavobolja, trigeminalne autonomne glavobolje te druge, rjeđe vrste primarnih glavobolja.

Sekundarne glavobolje nastaju kao posljedica nekog drugog zdravstvenog problema. Mogu biti povezane s ozljedom glave, bolestima krvnih žila, tumorima, infekcijama, bolestima oka, uha, nosa, sinusa ili zuba, ali i s uzimanjem određenih lijekova ili drugih tvari.

Migrena

Migrena zahvaća oko 12% opće populacije. Riječ je o bolesti za koju postoji nasljedna sklonost. Ako oba roditelja imaju migrenu, vjerojatnost da će je razviti i dijete iznosi oko 70 %. Ako migrenu ima jedan roditelj, rizik je oko 45 %.

Migrena je tri puta češća u žena nego u muškaraca. Najčešće se javlja tijekom reproduktivne dobi, a najveća učestalost bilježi se između 30. i 39. godine života.

Unatoč tome, manje od polovice osoba koje imaju migrenu dobije službenu dijagnozu. Mnogi se liječe sami, bez stručnog pregleda, zbog čega često ne dobivaju odgovarajuću terapiju.

Kod većine oboljelih postoje čimbenici (trigeri) koji mogu potaknuti migrenski napadaj. Najčešći je stres, koji se povezuje s čak 80 % napadaja.

Kod žena važnu ulogu imaju hormonalne promjene, dok su među čestim okidačima i neredovita prehrana, preskakanje obroka, nedostatak sna te promjene vremena.

Trigeri su također razni jaki mirisi, treperava ili vrlo jaka svjetlost, alkohol, pušenje, intenzivna tjelesna aktivnost, seksualna aktivnost te pojedine namirnice. Među njima se najčešće spominju crno vino, čokolada, kofein, zreli sirevi i suhomesnati proizvodi.

Prije samog nastupa migrenske glavobolje u 77% slučajeva nastupa prodromalna faza. To je razdoblje koje prethodi pojavi jasnih i prepoznatljivih simptoma migrene, a može se pojaviti 24 do 48 sati prije nastupa migrene. Prodromalnu fazu karakteriziraju nespecifični znakovi poput osjetljivosti na svjetlo ili zvuk, umor, smetnje koncentracije, bol u vratu, zijevanje, iritabilnost, euforija, depresija, žeđ, glad, opstipacija i učestalo mokrenje.

Migrena dolazi u dva klinička oblika. U 80% slučajeva javlja se bez aure, a u 20% s aurom. Aura je prolazni neurološki simptom koji se većinom javlja prije nastupa migrenske glavobolje iako često može trajati još i za vrijeme nastupa glavobolje te spontano nestane.

Traje manje od 60 minuta, obično 5 do 20 minuta. U 99% slučajeva se očituje smetnjama vida kao bliješteće točkice ili cik cak linije, mrlje ili slijepe pjege koje putuju od sredine vidnog polja prema rubovima. Mogu se čak javiti kratkotrajni ispadi dijela vidnog polja, zatim trnjenje ili slabost jedne strane tijela kao i poteškoće u govoru. Manji broj osoba može imati samo auru, bez glavobolje. Obično su to bolesnici stariji od 50 godina života koji su ranije u životu imali migrene s aurom.

Klinička slika migrenske glavobolje je tipična te postavljanje same dijagnoze mora zadovoljavati određene dijagnostičke kriterije. Nastup migrenske glavobolje nazivamo atakom koja može nastupiti i do nekoliko puta mjesečno, a može trajati od 4 do 72 sata.

Bol je obično jednostrana, a mnogi je opisuju kao bol "iza oka", a rjeđe može biti i obostrana.

Bol je umjerenog do jakog intenziteta, pulsirajuća ili probadajuća te se pojačava tijekom fizičke aktivnosti. Zbog toga većini oboljelih odgovara mirovanje u tihoj i zamračenoj prostoriji.

Uz glavobolju često se javljaju mučnina, povraćanje te pojačana osjetljivost na svjetlo (fotofobija) i zvukove (fonofobija). Kod nekih osoba javlja se i pojačana osjetljivost na mirise i kožna alodinija. To znači da i sasvim lagani dodir, koji inače ne bi bio bolan, izaziva bol. Primjerice, neugodu može uzrokovati češljanje kose, dodir vlasišta, brijanje ili čak nošenje kontaktnih leća.

Liječnik može postaviti dijagnozu migrene ako je osoba imala najmanje pet napadaja glavobolje koji imaju tipična obilježja:

 - napadaj glavobolje traje od 4 do 72 sata (neliječena ili neuspješno liječena)

 - glavobolja ima najmanje dvije od sljedećih karakteristika:

• jednostrana bol
• pulsirajući karakter boli
• umjeren do jak intenzitet boli
• bol se pojačava na fizičku aktivnost

 - tijekom glavobolje prisutan je barem jedan simptom od sljedećih:

• mučnina i/ili povraćanje
• fotofobija i fonofobija

Kada pulsirajuća glavobolja prestane, osobe često ulaze u tzv. postdromalnu fazu, koja najčešće traje jedan dan. U ovoj fazi nagli pokreti glave mogu uzrokovati prolaznu bol na mjestu prethodne glavobolje. Osobe se obično osjećaju iscrpljeno, umorno, iako neki navode osjećaj euforije, no puno rjeđe. Također, mogu se javiti fotofobija, fonofobija te žudnja za određenom hranom.

Terapija

Razlikujemo liječenje migrenskih napadaja, što je trenutno djelovanje na glavobolju te profilaktičko liječenje, dakle dugotrajno liječenje migrene.

Za terapiju napadaja postoje nespecifični (lijekovi protiv boli) i specifični lijekovi (triptani).

Profilaktička terapija uzima se redovito, kroz dulje razdoblje, kako bi se smanjio broj migrenskih napadaja, njihovo trajanje i jačina. Cilj je omogućiti bolesniku što kvalitetniji svakodnevni život, uz manje dana provedenih u boli.

Profilaktička terapija također može biti nespecifična i specifična.

U nespecifičnoj dugotrajnoj terapiji migrene koriste se neki od lijekova za liječenje povišenog krvnog tlaka, antiepileptici, a rjeđe se koriste antidepresivi.

U specifičnoj profilaktičkoj terapiji migrene koriste se monoklonska protutijela na CGRP receptore. To je novija terapija koja je visoko specifična, nastup djelovanja je brz, nuspojave su rijetke, a suradljivost pacijenata je visoka pošto se većinom koriste lijekovi koje je potrebno aplicirati u potkožno tkivo putem brizgalice jednom mjesečno ili svaka tri mjeseca.

Osim injekcijskih lijekova postoje i ciljani lijekovi u obliku tableta.

Profilaktičku terapiju propisuje neurolog, a pacijent mora imati četiri ili više dana migrene mjesečno da bi mu se terapija mogla prepisati. Istraživanja pokazuju da se kod više od polovice pacijenata nakon tri mjeseca liječenja broj migrenskih napadaja smanji za najmanje 50 %.

Kada se obvezno javiti neurologu?

Preporučuje se pregled neurologa ako osoba ima četiri ili više napadaja migrene mjesečno, posebice ako one utječu na svakodnevno funkcioniranje.

Ukoliko je osoba od ranije sklona migrenama ili drugim vrstama glavobolje i one se promijene, bilo lokacijom, intenzitetom, tipom boli ili učestalošću.

Učestalo uzimanje lijekova protiv boli (svakodnevno ili gotovo svakodnevno) može dovesti do glavobolja zbog prekomjerne uporabe lijekova, koje zatvaraju začarani krug. Neurolog može procijeniti radi li se o takvoj vrsti glavobolje i predložiti odgovarajući način liječenja.

Hormonalne promjene mogu pogoršati migrene, a neke terapije nisu prikladne u trudnoći. Neurolog može savjetovati najsigurnije mogućnosti liječenja.

Glavobolja koja nastupi iznenada u sekundi, doima se kao „najgora u životu“, intenzivna je, kontinuirana i javila se prilikom neke fizičke aktivnosti zahtijeva hitnu neurološku obradu.

Svakako je potrebno obratiti se neurologu ako nastupe neki neurološki simptomi koji traju, kao što su smetnje govora, slabost ili utrnulost polovice tijela, smetnje vida, vrtoglavica, novonastali šum u ušima, pospanost ili promjene ponašanja. Ovi znakovi ne moraju značiti ozbiljnu bolest, ali zahtijevaju procjenu stručnjaka kako bi se isključila stanja koja oponašaju migrenu i migrensku auru.

Ukoliko se glavobolja prvi puta počela pojavljivati iza pedesete godine života u osobe koja inače nije bila sklona glavoboljama, poželjno je napraviti neurološku obradu.

Iako većina blažih ozljeda prođe bez posljedica, uporne glavobolje nakon traume glave razlog su za dodatne pretrage.

Svakako se preporuča neurološka obrada u bolesnika koji razviju glavobolju, a prethodno su preboljeli neku malignu bolest.

Zaključak

Migrena je primarna vrsta glavobolje koja je najzastupljenija u hitnom medicinskom traktu. Ona se danas s novim terapijskim mogućnostima može vrlo uspješno staviti pod kontrolu.

Javite se neurologu ako su glavobolje česte, jako bolne, praćene neuobičajenim simptomima ili ako lijekovi više ne pomažu. Stručna pomoć može značajno poboljšati kvalitetu života.