Astma i rizik kod virusnih infekcija

Astma

Astma je bolest koju obilježavaju povremeni napadaji otežanog disanja, piskanja (zviždanja) u prsima i kašalj, a prati ju promjenljiva opstrukcija strujanja zraka kroz dišne cijevi (bronhe).

Postoji više tipova astme, od kojih su najčešći: alergijska astma, koja je najčešći oblik u djetinjstvu, nealergijska astma, astma u pretilih osoba srednje životne dobi i astma koja se javlja u starijih ljudi. Respiratorni virusi sudjeluju u mehanizmu razvoja astme, a isto tako, izloženost astmatičara respiratornim virusima dovodi do pogoršanja, u većem ili manjem stupnju, bolesti. Najčešći virusi koji sudjeluju u tim procesima jesu: rinovirusi (RV) i respiratorni sincicijski virus (RSV).

Uzroci nastanka astme

U nastanku astme sudjeluju genetski i okolišni čimbenici, od kojih su najvažniji respiratorni virusi i alergeni. Patofiziološki proces u astmi, u čijoj su osnovi složeni molekularni mehanizmi patogeneze, je kronična upala dišnih putova, prisutna i u asimptomatskim razdobljima bolesti. Ova upala razlikuje se u pojedinim endotipovima astme i najšira je podjela na T2 visoki (atopijski, eozinofilni) i T2 niski (neatopijski, neeozinofilni) endotip.

Povezanost između respiratornih virusa, atopije (uži pojam od alergije jer označava pojačani imunološki odgovor u kojem sudjeluju IgE protutijela, za razliku od alergije koja je pojačani imunološki odgovor na strani antigen bez obzira na mehanizam nastanka), piskanja i astme dosta je zamršena i nije potpuno razjašnjena. RSV je jako povezan s nastupom piskanja u dojenčadi, koja su imala tešku infekciju, ali bez prethodne atopije. Manje je jasna povezanost između infekcije RSV-om  i razvoja atopije, kao i astme do adolescentne dobi. S druge strane, RV pokreće razvoj piskanja i astme, ali samo u prisutnosti već postojeće atopije. Virusne infekcije, uključujući rinoviruse (RV) i respiratorni sincicijski virus (RSV),  sudjeluju i u pogoršanju već postojeće astme.

Inicijalni događaji u razvoju astme još uvijek su nejasni. Smatra se da mogu biti genetski uvjetovani (genetska predispozicija za astmu), a i povezani s Th2 poremećenim imunološkim pamćenjem za specifični alergen. Istraživanja u genetici astme i imunološkim procesima otkrivaju nove putove koji vode do samog uzroka astme, a onda se mogu očekivati i novi pristupi u prevenciji i liječenju astme.

Klinička slika astme

Bolesnici koji boluju od astme najvećim su dijelom vremena, koristeći lijekove po liječničkim uputama, bez tegoba i sposobni su za sve životne aktivnosti, uključujući i fizičke napore. Povremeno dolazi do stanja koje se naziva pogoršanje astme, kada se u bolesnika javljaju simptomi, koji onemogućavaju normalan život i zahtijevaju dodatnu pomoć, koju si educirani bolesnik može sam pružiti ili je potrebna liječnička pomoć u ambulanti ili bolnici, ovisno o težini simptoma. Čimbenici koji dovode do pogoršanja astme nazivaju se okidači li pokretači (engl. triggers). Najčešći okidači simptoma astme jesu: respiratorne infekcije, uključujući običnu prehladu, alergeni (pelud, grinje u kućnoj prašini, dlake domaćih životinja, plijesni), onečiščivači zraka iz industrijskih pogona i prometnih vozila (dim, prašina, mirisi), dim cigarete, pojačani fizički napor, hladan zrak, određeni lijekovi (acetilsalicilna kiselina), gastroezofagealna refluksa bolest (GERB), jaki emocionalni događaji.

Respiratorni virusi i razvoj astme

Broj virusnih respiratornih infekcija tijekom ranog razdoblja života (bronhiolitis), više nego specifični virus, povezan je s povećanim rizikom razvoja astme tijekom kasnijeg životnog razdoblja. Alergijska preosjetljivost (hipersenzibilizacija)  isprepletena je s rizikom razvoja astme zbog virusne infekcije. Infekcija donjih dišnih putova uzrokovana RSV-om u dojenčadi  naročito je povezana s razvojem astme u kasnijem djetinjstvu. Djeca koja su preosjetljiva na više aeroalergena u mlađoj životnoj dobi sklonija su nastanku teške astme u odrasloj dobi.

Pokazalo se da djeca s preosjetljivosti na aeroalergene, koja su u prve tri godine života imala piskanje u  prsima uzrokovano RV-ima, imala najveći rizik od razvoja astme u kasnijim razdobljima života. Potrebno je istaknuti važnost anamnestičkog podatka o prisutnoj familijarnoj alergijskoj astmi. Virusna respiratorna infekcija u najranijem razdoblju života predstavlja rizik za kasniji nastanak astme na dva načina, koja se međusobno ne isključuju: prvi je da virusi onemogućavaju normalan razvoj pluća, a drugi da mogu izazvati piskanje u prsima u preosjetljive djece. Posljedica navedenog je veći rizik za oboljevanje od astme u kasnijem dijelu života.

Brojni su mehanizmi uključeni u infekciju respiratornim virusima koji mogu potaknuti razvoj astme. Respiratorni virusi mogu izazvati imunološke i morfološke promjene koje mogu doprinijeti nastanku astme.

Respiratorne virusne infekcije i pogoršanje astme

Respiratorne virusne infekcije najčešći su uzrok pogoršanja astme. Utvrđeno je da 80-85% egzacerbacija astme u djece školske dobi je posljedica respiratornih virusa, a u 80% egzacerbacija astme u odraslih su povezane s prehladom. U 76% slučajeva pogoršanja astme u odraslih otkriveni su virusi u iskašljaju bolesnika. Najčešći virusi koji dovode do pogoršanja astme jesu: rinovirusi, respiratorni sincicijski virus, virusi influence i parainfluence, koronavirusi, adenovirusi. Infekcija RV-ima je najčešći okidač pogoršanja astme u odraslih.

Obzirom na raznolikost virusa koji mogu izazvati pogoršanje astme, nije za očekivati da će antivirusna sredstva i cjepiva biti mogućnosti liječenja ili prevencije.

Prevencija rizika

Obzirom na blisku povezanost virusne infekcije donjih dišnih puteva, dječje i astme u odraslih, važno je razmotriti mogućnosti prevencije ili barem smanjenja težih oblika astme. Proizvedeno je humanizirano monoklonsko protutijelo za RSV F protein, palivizumab, koje omogućava pasivnu imunizaciju, čime se smanjuje osjetljivost i težinu RSV bronhiolitisa u nedonoščadi s visokim rizikom. Istraživanje je u tijeku i tek se očekuju rezultati nastanka i težine astme ispitanika u odrasloj dobi. Pokušavaju se pronaći i cjepiva protiv RSV i RV, ali trenutno ne postoje sigurna i učinkovita humana cjepiva. Glavna prepreka je ovdje antigenska raznolikost više od 100 serotipova rinovirusa, čime je stvaranje uspješnog cjepiva iznimno otežano.

Zaključak

Astma i virusne infekcije povezane su međusobno na dva načina. Prvo, respiratorne virusne infekcije, posebno one uzrokovane RSV-om i RV-ima, glavni su uzrok ranih dječjih bolesti koje se manifestiraju piskanjem u prsima. Te virusne infekcije dovode do ponavljajućih slučaja piskanja što može trajno utjecati na razvoj pluća, a u onih genetski predisponiranih mogu utjecati na razvoj astme u kasnijim razdobljima života. Infekcija RV-om važan je čimbenik rizika za razvoj atopijske astme, vjerojatno kroz mehanizam koji uključuje alergijsku reakciju, a infekcija RSV-om od važnosti je za nastanak neatopijske astme, vjerojatno kroz drugačiji mehanizam od onog u RV-ima.

Drugo, u već ustanovljene astme virusi su važni okidači akutnih pogoršanja bolesti, teže se postiže kontrola astme i  javljaju se oblici bolesti s težim kliničkim tijekom. Za sada nema djelotvornih stredstava kojima bi se preveniralo nastanak astme u djece ili u odraslih, niti spriječilo pogoršanje bolesti pri izloženosti bolesnika respiratornim virusima. Zbog toga su sadašnja istraživanja usmjerena na mogućnosti djelovanja na prirođeni imunološki odgovor epitela dišnih putova na virusnu infekciju. Razumijevanje povezanosti virusnih infekcija, atopije i astme može pomoći u usmjeravanju strategija liječenja astme izazvane virusom ili pogoršanja astme.